Marcelo i njegova životna priča

Divna životna priča malenog Marcela započela je u Riu, na Botafogo plaži, gdje je Marcelo napravio svoje prve korake, gdje se 'sprijateljio' sa fudbalom, crtao Ronaldove murale i sanjao o tome kako će jednog dana igrati za svoju domovinu sa kojom će osvojiti Mundijal. Jednom je sve to bio samo san.


Marcelo nije imao bajno djetinjstvo, život ga nije mazio, međutim uz sebe je uvijek imao svog djeda, Don Pedra, koji mu je bio podrška u svakom segmentu njegovog života. Don Pedro je u svom životu žrtvovao sve, pa i najmanje stvari, a sve u svrhu ispunjenja njegovog najvećeg sna – da mu unuk zaigra u tom čuvenom žuto-plavom dresu. 
U njegovim očima, Marcelo je od samog starta bio najbolji, što je Marcelu mnogo značilo na njegovom razvojnom putu. Na samom početku, Don Pedro i Marcelo su živjeli u kombiju, nije im bilo najudobnije, ali bili su sretni, uvijek su bili podrška jedan drugom. 
Vremenom, cijena goriva je rasla, pa je Don Pedro bio prinuđen da proda svog četverotočkaša, kako bi imao novac za autobuske karte. Novi problemi su nastali, ali oni se nisu predavali, san je u njima uvijek živio i na kraju pobijedio. Entuzijazam i energija, dvije stavke koje je Don Pedro uspješno 'prenio' na Marcela, uvijek su u njemu živjele i dan danas žive, što se da zaključiti po viđenom na zelenom travnjaku. Don Pedro je u svoj dnevnik bilježio svaki Marcelov pogodak, te je sačuvao sve nagrade koje je njegov unuk osvojio... Nije mogao ni sanjati šta je ustvari predvidio...
Čuveni kombi koji je ranije spomenut vraća se u njihove živote – Don Pedro je osvojio novac na lutriji sa kojim je sebi i svom unuku priuštio novi/stari dom. Ubrzo nakon toga, stvari počinju da uzlaznom putanjom. Naime, sa svojih 12 godina, Marcelo dobija poziv da igra za mlađe kategorije brazilskog Fluminensea. Međutim, nije moglo bez problema... Naime, put od Ria do Xeréma, predgrađa Ria gdje je bio stacioniran klub, bio je udaljen oko 50 kilometara (oko dva sata vožnje), što je iziskivalo visoke troškove za plaćanje goriva što je 12-godišnjeg Marcela prinudilo da se tamo i preseli. Sa svojih 12 godina, Marcelo je živio sam, trenirao je i živio svoj i dedin san. I tako sam, radio je naporno, ali troškovi su i dalje bili visoki, bio je usamljen, te više nije imao želju da nastavi dalje. Pozvao je dedu i rekao mu to ožalošćen, na što mu je Don Pedro odgovorio: „Marcelo, ostani smiren. Ne možeš sada odustati. Želim da te jednog dana vidim kako igraš na Marakani.“ Nakon što je ovo čuo, Marcelo je odustao od odustajanja – zauvijek.
I uskoro, došao je taj veliki trenutak, trenutak koji su Marcelo i Don Pedro željno priželjkivali – Marcelo je koračao na čuvenu Marakanu. Sve lekcije koje je naučio urezao je u srce, a u isto vrijeme ispunio je svoj dječački san. Čim je navršio 18 godina, mnogi velikani Europskog fudbala željeli su vidjeti Marcela u svojim redovima, i Real Madrid je bio jedan od njih...
Marcelo sa djedom San Pedrom
Dječak koji do svoje 16-te godine nije ni znao za Ligu prvaka, dobija poziv od kraljevskog kluba koji gospodari u tom takmičenju. Prva utakmica Lige prvaka koju je Marcelo pogledao bila je finalna utakmica 2004. godine između Porta i Monaca; tu je započeo san da i on jednog dana zaigra finale Lige prvaka. Sa svojih 18 godina, za poziciju lijevog beka 'borio' se sa svojim idolom, Robertom Carlosom. Marcelova najvrijednija stavka bila je brzina koja je u to vrijeme bila nezamisliva na toj poziciji. Ofanzivni bek je primio toplu dobrodošlicu od svog idola, od kojeg je naučio mnogo toga.
Tadašnji štoper Reala, čuveni Fabio Cannavaro, pružao je slobodu Marcelu da trči po cijelom terenu i da se iskaže, ali naravno, uz uslov da bude brz kada se treba vratiti nazad u odbranu. Marcelo je bio veoma temperamentan. Iako je bio veliki talenat, u njegovoj igri je bilo mnogo nedostataka i detalja na kojim se moralo poraditi. Klub ga je htio poslati na posudbu, međutim, on je to odbio! Shvatio je da ako sada ode, možda više nikad neće biti potreban klubu. Odbio je otići na posudbu, a direktoru kluba je poručio: „Ovdje ću steći najbolje iskustvo. To prepustite meni.“ Roberto Carlos je te sezone napustio klub, te je samim tim Marcelo imao više prostora za igru i dokazivanje. Ubrzo je ušao u pravu formu...
24. maja 2014. godine, Real Madrid je poslije dugih 12 godina igrao finale Lige prvaka i to protiv vječitog i ljutitog gradskog rivala, Atlética. Marcelo je tu utakmicu počeo na klupi, ali je u nastavku utakmice zamijenio Coentrãã, odigrao je sjajno, te je čak uspio postići i pogodak. Tog dana, Marcelo je ispunio svoj san koji je sanjao 10 godina – podigao je trofej Lige prvaka. Osjećao se kao da je osvojio cijeli svijet...
Njegovo ime je dvije godine kasnije ponovno zapisano na stranicama historije Real Madrida, pošto je i tada pogodio u finalu, opet protiv Atlética, u penal seriji. Real je na kraju savladao ljutitog rivala 5:3 na penale i Marcelo je ponovno digao slavni trofej u zrak. Međutim, on se tu nije zaustavio...
Ono što će tek uslijediti je nešto što niko, nikada nije mogao predvidjeti, bilo je nerealno i neostvarivo, rekli su. Real je osvojio Ligu prvaka i u naredne dvije sezone. Ako se prisjetimo da je Real na finale iz 2014. godine čekao čak 12 godina, možemo reći da je nevjerovatan podvig za klub osvajanje ovog trofeja četiri puta, u posljednjih 5 godina. Marcelo je danas jedan od najboljih, ako ne i najbolji lijevi bek na svijetu. Tokom svog dugogodišnjeg boravka u kraljevskom klubu, osvojio je ukupno 19 trofeja što uključuje 4 trofeja La Lige, 2 trofeja Kupa Kralja, 3 trofeja Super kupa Španije, te 4 trofeja Lige prvaka. Ukupno je postigao 24 pogotka. Ali, za Marcela je jedna rečenica njegovog idola Carlosa najveći uspjeh koji je doživio u svojoj karijeri, a ona kaže: „Marcelo je bolji igrač od mene.“
Marcelo je srce i duša ove ekipe. Lice koje vas usreći i razvedri kada ste tužni i neraspoloženi. On je prijatelj kojeg svi trebaju imati. On donosi radost i energiju gdje god bio i sa kim god bio, a razlog toga leži u onim počecima koje je proveo sa svojim dedom – Don Pedrom.
Gledajući Marcela kako igra, svaki fan vidi bar dio sebe na terenu, to je osjećaj ispunjenosti, osjećaj ponosa kada sa svojom ljevicom uposli nekog od svojih saigrača, a ipak, iznad svega jeste činjenica da on podržava i predstavlja Real u svakom smislu – on je pravi i istinski Madridista!

Primjedbe