RECENZIJA - Last Day of June

Brutalno iskrena, britka kao sablja i ostavlja gorak okus u ustima. Tako bih opisao ovu igru u jednoj rečenici. Prije nego krenete, morao bih vas upozoriti da će tekst vjerovatno sadržavati spoilere, stoga ako niste odigrali ovu igru a planirate, napustite ovaj blog sada.



Prije nego počnemo dodao bih da je 'Last Day of June' igra za specifičnu sortu čovjeka. Sanjare. Produhovljena nevjerovatnom umjetnošću, fenomenalnim bojama i spektakularnim dizajnom odstupa od klasične definicije video igre. Slično kao i sa Valiant Hearts: The Great War, igru ćete mnogo lakše prihvatiti ako je tretirate kao interaktivnu novelu nego video igru.

Svjestan sam da u prvi mah može mnogima djelovati kao klasični holivudski kliše ili ljubavni film Adama Sandlera zbog svojih predvidivih ljubavnih sekvenci "Last Day of June" je mnogo više od toga. Bila bi fatalna greška tretirati ovu igru na taj način.

I tako počinje. Bukvalno prevedena kao "Zadnji dan mjeseca juna" reći ću vam da naslovom vara. Jesen je. Carl i njegova djevojka koju nećemo zbog nekih storytelling razloga zvati njenim imenom, vrijeme provode na pikniku na jezeru. Interaktivna scena koja od igrača zahtjeva par sitnih zadataka traje. Olujno nevrijeme ih tjera na povratak kući. Na putu kući Carl doživljava nesreću. On postaje invalid. Psihički i fizički.

Loš san tjera Carla da se probudi. Okreće se oko sebe i traži svoju djevojku. Nje nema, ali on saznaje ubrzo da je dobio nevjerovatnu sposobnost. Moć da kontroliše dimenzionalni prostor i vrijeme u njemu. Nadalje, biva zarobljen u sobi, prepušten samom sebi i svojoj moći kako bi mjenjanjem prošlosti stvorio novu i bolju budućnost.

Vjerovatno smještena u provinciji Amerike, igra nam daje uvid u živote 6 likova koje nije moguće definisati na glavne i sporedne. Mehanika igre ne dopušta tako nešto. Svaki lik je roleplayer u priči koja se, rekao bih odvija najviše u Carlovoj glavi pa tek onda u samom selu gdje isti žive. Kao što je već napisano, tih 6 likova mora pronaći točan slijed događaja kako bi se spriječila fatalna nesreća koja je zadesila Carla.

Po svojoj prirodi je igra mnogo repetitivna, za što iako razumijem da je sastavni dio igre, možda i njena najveća mana, mana koju je veoma teško gurnuti po strani jer osjećam da je morala biti neka skip opcija kako se određeni segmenti i određene cut-scene ne bi morale proživljavati iznova svaki put. Bolno je sigurno i onim koji nemaju osjećaj za progres u igrama, casual igračima koji i kada bi htjeli iskusiti igru na način na koji trebaju, ne mogu zato što nisu navikli na trial & error situacije kojih je ovdje, sigurno i previše.

Svejedno, to ne spriječava 'Last Day of June' da bude ono remek djelo koje me natjeralo da napišem ovo sada. Gore sam rekao da je igra produhovljena nevjerovatnom umjetnošću, fenomenalnim bojama i spektakularnim dizajnom ali vjerujem da to ne znači isto kao što znači umjetniku ili virtuozu koji kontroliše svime pomenutim. Naprimjer, karakteri su mršave figurice, loptastih glava i nemaju oči ali svejedno izgledaju ljudskije koje sam vidio svojim očima. Iako ne progovore ni jednu riječ na nekom jeziku znanom ljudima, kažu više nego neki ljudi stotinama riječi.To upravo govori i previše o umjetnosti scenarija i kreacije sa kojom se susrećemo.

Ovu interaktivnu novelu obilježavaju pažljivo i pametno kreirane zagonetke koje služe da natjeraju igrača na razmišljanje 3 koraka unaprijed. Svaki izbor povlači 2 dodatna izbora, te prema tome može biti malih problema kako odmičete dalje i dalje. Ipak, igra kao i njen kraj šalju jaku poruku.

Kraj igre je, neću vas lagati, jedno od najboljih, najtežih i najkreativnije osmišljenih iskustava koje sam proživio. Proživio sam rolerkoster emocija u zadnjim trenucima igre, dok sam iako sve svjesniji da istog nema, tražio optimalan kraj koji me ne bi pregazio. Ali... nisam ga našao. Već sam prihvatio situaciju u kojoj sam se našao i učinio što se učiniti moralo.

I odjednom mi je došlo. Zaključio sam da me repetitivnost igre ustvari pripremala na to, na taj tajac od kojeg zastaje srce. Emocionalno shrvan i pregažen, nisam mogao da ne zaplačem. Kakva igra. Kakva priča. Kakvo remek djelo. Kakva lekcija za sutra.

Ocjena: 9/10




Primjedbe