Prodavač sreće ?

U prethodnoj godini, pisao sam na ovom blogu samo o pozitivnim pričama ili pričama sa pozitivnim/ sretnim krajem. 

Osjetio sam da mi je to dužnost kao "prodavca sreće" jer sam uvidio da postoje ljudi poput mene koji bi željeli na internetu više vremena provesti čitajući i razmišljajući o pozitivnim stvarima a manje o silnoj 'gunguli' s kojom se susrećemo svaki dan.



I teklo je ono fino, znalo mi je doći svašta u glavu, znao sam saznati neke meni zanimljive detalje iz života svakakvih ličnosti koji su me inspirisali na pisanje o istim ali opet kada gledam u nazad, sića je tekstova koje sam objavio i podijelio. Koji je razlog ?

Istina je da sam često planirao promijeniti smjer ovog bloga, da bude nešto više privatno nego komercijalno, ali me feedback kojeg sam dobio natjerao da to ne uradim. Ljudima se svidjelo čitati o sretnim pričama i sretnim događajima i ostavio sam stvari da stoje kakve jesu. S vremenom je moja represivnost prema takvom stilu bloga rasla i često se znalo desiti da napišem tekst a da ga ne podijelim baš zato što nije pozitivnog karaktera.

Stoga, odlučio sam tome stati u kraj. Baš iz razloga što više ne mogu pisati o sretnim pričama kada i sam nisam sretan. Prethodna 2018. je bila veoma teška godina, ne financijski, ne zdravstveno, da emocionalno. Izdogađalo se svašta u ovom špaliru od 12 mjeseci ali sam naučio da prihvatim sebe. Doduše, još ne potpuno ali velikim dijelom da.

Lagao bih sebe, kada bih vrijeme ulagao u ovo a ne osjećao se lakše zato što ovo radim, zato u planu imam da najprije budem iskren prema sebi, pa tek onda korektan prema pratiocima bloga. Tekstove koje sam pisao ću objaviti, tekstove koje nisam mogao napisati, ću napisati. Vaše je da odlučite šta dalje i kako dalje.

Primjedbe