Zašto je "Good kid, m.A.A.d city" danas kultni album ?

Kada je Kendrick Lamar, tada tek lokalno poznat reper/anonimus izdao svoj drugi studijski album uz pratnju pozamašne producentske liste na kojoj se nalaze Sounwave, Pharell Williams, Tha Bizness, Just Blaze,Hit Boy, T-Minus i Scoop De Ville nismo mogli očekivati ništa manje od ovoga što album predstavlja danas, skoro 7 godina poslije.




Iako irelevantan na današnjim muzičkim top listama, a štaviše i sve manje među fanovima repa, a i fanovima Kendricka Lamara, koji poslije ovog izdaje još 2 nevjerovatna albuma, suludo bi bilo negirati uspjeh koji je ovaj album donio na tada bljedunjavu scenu koja je bila u procesu tranzicije.

O betonskoj džungli imena Compton smo i prije imali priliku slušati epska ostvarenja ali nipošto ispričana na ovako precizan način. Good kid, m.A.A.d city nam priča o životu mladih Afroamerikanaca iz njihove surove perspektive na putu postanka čovjekom. Autobiografski način naracije nas dovodi rame uz rame sa mladim Kendrickom i nudi jedan vid proživljavanja svih događaja kao da smo bili dio njegovog djetinjstva, dane provodili sa njim na ulici a noći dokazivajući se lokalnim kriminalcima u okrutnom svijetu gdje je hijerarhija jednaka onoj u Chicagu 30-ih godina prošlog vijeka.

MLADOST


Sigurno je da je kontroverzni početak albuma, gdje traka Sherane a.k.a Master Splinter's Daughter
počinje molitvom pa se zatim nastavlja na prva seksualna iskustva nagovjestio slušaocima o kakvom se djelu radi. Neshvatljiva tvrdoglavost da se kaže istina o čovjeku iz oslikane okoline, ma koliko surova i neugodna bila, umjesto toga da se napravi stvar koja će se dobro prodati kao što to obično rade današnji reperi, je ono što ovom albumu daje taj noir i kontroverzu kojom znaju manipulisati samo pravi umjetnici modernog doba kao što to radi jedan Banksy.

Sljedeća u nizu, traka Bitch, Don't Kill My Vibe predstavlja nam maestralnu produkciju Sounwavea i danas historijski proslavljen sempl danske elektronske grupe Boom Clap Bachelors. Nadasve chill traka koja prikazuje subjektivno mišljenje Lamara kada je u pitanju rep modernog doba i izvođači istog. Također nam daje osvrt o situaciji u kojoj se Kendrick našao, kao izvrsni reper koji se suočava sa okolinom i ludilom koje donose slava i novac, dva đavolja uposlenika.


Zatim, na scenu stupa surovi Backseat Freestyle, ukratko klasični rep showboating za kojeg će svako ko je prije slušanja ove trake/izlaska ovog albuma znao imalo o muzici Kendricka Lamara reći da se radi o stvari nimalo nalik poruci koju Lamar šalje svojim prijašnjim muzičkim opusom a generalno i stilom te karakterom njega kao koliko toliko definisanog repera. Ali, zašto i ova pjesma djeluje u ovoj storytelling cjelini ? Zato što reflektira stav prosječne mlade osobe koja sanja o uspjehu, novcu, slavi i kao takva je usko povezana sa prethodno pomenutom pjesmom sa trackliste albuma koju sam i sam opisao na malte ne identičan način.


The Art of Peer Pressure je ilijada o mladalačkom egu i nebeskoj sili koju svaki tinejdžer osjeti jednom u životu. Kendrick je najsposobniji, najjači, najveći kada je sa prijateljima, ali za to je sposoban samo kada je u društvu. Kada je sam, nastaje potpuno drugačija priča, jednaka onoj kao u svih nas, kada smo prepušteni sami sebi, onakvi kakve samo sami sebe poznajemo. Priča je ovo i o nasilju u okolini u kojoj su rođeni Kendrick i mnogi poput njega, i kako bezazleno ulični ratovi izgledaju kada se čovjek nađe u žaru borbe pokriven adrenalinom. Kraj pjesme obilježava dijalog o sretnom ishodu jedne od beskonačno ludih noći "with the homies". 

Money Trees opet služi kao poveznica na prethodnu pjesmu, doduše trunku racionalnija u smislu da se Kendrick zatiče u situaciji gdje sam sebi pokušava pravdati (zlo)djela koje ovaj način života donosi. Čuveni stih koji kaže "It go Halle Berry or Hallelujah" aludira o kratkoći života i kako čovjek za tog istog života mora birati između Halle Berry koja ovdje predstavlja sve planetarno poznate 'slatke grijehove' poput alkohola, sexa, lakih žena, prljavog novca, a Hallelujah predstavlja iskrenog čovjeka koji svoj život provodi time što živi pošteno, radi vrijedno i poštuje religiju i religiozne obrede.


Zatim, jedna od traka koja je izašla kao singl prije samog izlaska albuma, Poetic Justice u saradnji sa Drakeom koji iako drukčiji tip izvođača od Kendricka, savršeno pristaje u temu i priču koju album priča. Relativno ljubavna pjesma nimalo ne kvari tok kojim album ide.


Good kid, m.A.A.d city služi kao retrospektiva na Poetic Justice gdje Kendrick na jedan način dobiva šamar realnosti tako što biva pretučen od ljudi bliskih njegovoj Sherane, šamar koji ga spušta na zemlju u vrijeme kada je letio i osjećao se kao mitsko božanstvo.


Dalje, Swimming Pools, također jedna od onih koja je izašla kao singl prije samog albuma, ustvari maskirana alegorija o alkoholizmu i kako je on povezan sa pritiskom vršnjaka. Ciljna skupina su ljudi koji probleme utapaju u bazen alkoholnih pića (pool of liquor). U ovom slučaju, treći vers nadovezuje se na prethodne događaje u kojima se spominje Sherane, ljubavna muka Kendricka.

SEDMI KRUG PAKLA


Traka završava snimkom u kojoj Kendrick, pod uticajem alkohola vodi razgovor sa jednim prijateljima koji ne prelaze lako preko tučnjave iz Sherane a.k.a Master Splinter's Daughter i zato su spremni da traže osvetu za to. Plan je bio doći na njihov teritorij, ispaliti par metaka i preplašiti ih. Događaj završava kobno, smrću dvojice likova koji su napali Kendricka prije i smrću Davea, mlađeg brata Kendrickovog prijatelja koji je ranjen u pucnjavi.


I za tren, vraćamo se na onu tamniju stranu albuma, ovaj put isprepletenu fatalnim posljedicama o kojima niko nije razmišljao. Donedavno je sve bila zajebancija, krađe, pucnjave, lutanje ulicama Comptona.Tu počinje, po meni subjektivno, najbolja rep numera svih vremena, Sing About Me / I'm Dying of Thirst.

U pitanju je jedna od onih pjesama koje kada čujete po prvi put, ostavite na repeat narednih sat vremena dok preispitujete ličnu egzistenciju. Lično sam takav momenat imao još jedva nekoliko puta uz neke stvari od Radioheada i Frank Oceana. Elem, da je ova pjesma film, počinjala bi kinematografski preciznom tranzicijom na čovjeka, širom otvorenih očiju koji razmišlja o smrti. A smrt, britka kakva je, sije tamo gdje je niko ne očekuje i gdje nitko o njoj ne misli. Jer smrti se treba sjetiti jednom dnevno pošto je Ona kraj puta. Vječni mrak ili vječna svjetlost. Priča je to koja najbolje prezentuje temu albuma i život u urbanom getu Comptona. Sačinjena iz dva dijela, prvi govori o osveti koju jedan čovjek prožet mržnjom traži za svog ubijenog brata, a drugi vers je nastavak pjesme
Keisha's Pain sa albuma Section.80 o djevojci bez ičega, koja radi kao prostitutka kako bi preživjela u okrutnoj okolini u kojoj se zatekla. Zajedničko svima njima, pa i Kendricku su dvije stvari: smrt koja vreba na svakom uglu i borba da se ista izbjegne. To je ono što ih povezuje i svrstava u isti koš. Kendrick preispituje prolaznost i vrijednost života. Zatečen u mjestu gdje se ljudi ubijaju zbog boje odjeće koju nose, gdje mlade djevojke moraju prodavati svoje tijelo kako bi platile račune, gdje vlada glad i opšta mizerija pita sebe šta ostaje iza njega ako sutradan umre. Rekao je jednom da spoznaja da želi i mora ostaviti nešto iza sebe, koja se opjevuje u refrenu pjesme je ono što ga je natjeralo da se uozbilji i ostavi starog sebe iza sebe.

Za epsku traku potreban je epski kraj, tako da u završnom skeču Maya Angelou, glumi staricu u sceni gdje mladim dječacima mišljenja oko za oko zub za zub, propovijeda grešničku molitvu i govori da za njih još nije kasno da spoznaju Isusa i spas pronađu u vjeri:

See, you young men are dying of thirst
Do you know what that means?
That means you need water, holy water
You need to be baptized, with the spirit of the Lord.

*Dying of Thirst je sinonim za griješnike, ljude koji nikada više nego sada nisu trebali pomoć Boga u svom životu. U prevodu znači umiranje od žeđi što aludira upravo na vodu koja se koristi u religijskim ritualima koje praktikuje crkva baptistička. Voda sapire ljude od prljavštine, a prljavština je u religiji usko povezana sa grijehom.


PONOVNO ROĐENJE

Zatim, dolazimo do numere Real koja je ukratko spoznaja prosvjetljenog Kendricka o nepotrebitosti življenja života kakav je živio dosad. Kendrick pjeva dubljim glasom u odnosu na većinu prethodnih traka što vjerujem da simbolizira zrelost i odrastanje.

Posljednja traka Compton je ustvari epilog. U intervju je Kendrick izjavio da je napisana onaj dan kad je upoznao Dr. Drea koji mu je ustvari i dao priliku da postane ovo što je danas, onda kada ga je potpisao u Aftermath i stavio ga pod svoje krilo. Pjesma veliča grad Compton i sve ono što je dobro u njemu. Epilog je to Kendricka Lamara kakvog smo znali dosada i ponovo rođenje.


Pored svega gore napisanog o svakoj traci, kultni status je album stekao zato što daje uvid u nevjerovatnu liričku sposobnost i spiritualnu slobodu Kendricka Lamara te njegov dotad neviđen vid storytellinga što dalje daje određenu dozu promišljenosti što je vjerovatno jedan od nasumično mnogih razloga zašto su Pitchfork, BBC, Complex proglasili Good kid, m.A.A.d city najboljim albumom 2012. godine, a mnogi drugi muzički kritičari su album uvrstili u svoje Top10 liste te godine.

Svojevremeno su muzički kritičari mislili da album nema sirovost i brutalnost koju ima njegov nezavisno izdati prethodnik Section.80, prvijenac Kendricka Duckwortha Lamara tada lokalnog Comptonskog repera koji je djelovao pod imenom K-dot, ali Good kid, m.A.A.d city mnogo bolje, akustičnije i auditivnije prezentuje realnost teškog života s kojim se otkad je svijeta, suočavaju afroameričke porodice širom europskog i američkog kontinenta i time postavlja temelj za remek djelo istog umjetnika, koje dolazi par godina poslije To Pimp a Butterfly.

- Haris Zonić

Primjedbe