RECENZIJA - Bon Iver - i, i

Nakon trogodišnje pauze, Bon Iver se vratio i sa sobom povukao pravo osvježenje u svijet alternativne muzike. Posljednje izdanje je izdato 8. augusta u ranim jutarnjim satima, prvo na Apple Music zatim i na svim ostalim distributivnim muzičkim platformama.



Frontmen benda Bon Iver, Justin Vernon se odlučio izbaciti album skoro 3 sedmice ranije nego li je planirano. I ne žalimo. I,i je odličan, iako sa kritičkog stanovišta gledišta sigurno ne bi izgubio ništa dodatnim poliranjem.

Muzika Bon Ivera je najvećim dijelom diskografije kao lagani proljetni povjetarac. Melanholična ali ne na tužan način, važi za nešto najbolje što alternativa može ponuditi. Takav je slučaj i na posljednjem albumu. Zvuk je sirov, sličan ranim počecima benda i njihovom najpopularnijem albumu For Emma, Forever Ago.  Vokalne izvedbe služe kao temelj za ritmične i prigušene tonove. Tok albuma prati misao da je radnja smještena u jesenji dio godine, kao što je slučaj i sa prethodnim albumima gdje je For Emma, Forever Ago zima, dok su albumi Bon Iver 22, A Million smješteni u proljeće i ljeto.

Pokušavajući unaprijediti svoj zvuk od svog prvog izdanja, frontmen Justin Vernon i ovdje nastoji dati albumu novu dimenziju elektronskim zvukom koji na trenutke izgleda bljedoliko i nepotrebno, dok se na trenutke uklapa savršeno sa vokalima. Prve tri trake, yi, Imi i We savršeno postavljaju put za daljnji tok albuma i pjesmu  Hey, Ma nostalgičnu izvedbu koja simbolizira odnos majke i djeteta.
Nadalje, želju za iznalaženjem novog zvuka osjetimo na sljedeće dvije izvedbe gdje se osim standardnog energičnog zvuka koji je izgleda specifičan za middle part svakog Bon Iver albuma, pojavljuje crkveni zbor da razbije monotoniju, dio koji mnogo podsjeća na influens Kanye Westa i njegov The Life of Pablo, sa kojim je Bon Iver surađivao i producirao prije. Ostatak albuma je također fin sklad jazza i priča o slogi, vjeri, nadi i kompromisu ( Faith, Salem, Sh'Diah, RABI).

Vjerujem da mi je osim produkcije za koju sam već rekao da je mogla biti kompletnija, zasmetalo  nepostojanje transcendentalnog osjećaja. Iskustvo koje dobijam slušanjem nema jačinu koju sam očekivao, u smislu da mi mnogo ozbiljnije i življe djeluje prethodni album. Ipak, možda je to i pozitivna stvar jer izvedba Bon Ivera nikada prije nije izgleda skladnije nego sada i nikada ovako ljudski kao sada.

Mali je milion skrivenih poruka na cijelom albumu i veoma je teško prepoznati ih na osnovu par slušanja. Ali sigurno je da Bon Iver nikada nije zvučao iskrenije nego sada i nikada nije bilo teže zamisliti nego sada, šta nas sljedeće očekuje, sada kada je cijeli ciklus kompletan.

Ocjena: (7.5/10)



Primjedbe